KN ULTRAS
Od kada postoji nogomet i sport postoje i navijači. Organizirani navijački pokret seže još od davnih pedesetih godina, kada su navijači Brazilske reprezentacije na utakmicama pravili prave spektakle i pružali veliku potporu svojim igračima na terenu. Nakon toga navijački pokret zahvaća i Englesku, Njemačku, Francusku, a uskoro i bivšu Jugoslaviju.
Prva organizirana navijačka grupa sa područja Jugoslavije bila je grupa navijača Hajduka iz Splita, poznatija pod imenom Torcida, koja je svoje ime dobila po fanatičnim navijačima Brazilske reprezentacije. Torcida svoj prvijenac ima 28.10.1950. godine, kada njihov Hajduk ugošćuje Crvenu Zvezdu iz Beograda, a Hajduk fanatičnim navijanjem svojih navijača uspijeva savladati klub iz Beograda i osvojiti prvo mjesto tadašnje Jugo lige. Nakon te utakmice tadašnja KPJ zabranjuje rad navijača, a osnivači Torcide završavaju po zatvorima, navodno radi rušenja državnog poretka, odnosno raspirivanja nacionalne mržnje.
Nakon toga u bivšoj državi rađaju se mnoge navijačke grupe. U Zagrebu nastaju Purgeri, koji sredinom osamdesetih uzimaju ime Bad Blue Boys, u Beogradu nastaju Grobari, Cigani kasnije Delije, u Rijeci nastaje Armada…
U Bosni i Hercegovini nešto sporije od ostalih republika tadašnje države kreće organizirano navijanje. Navijači se okupljaju u neke organizirane grupe tek u Sarajevu, Mostaru i Zenici, dok ostali gradovi dosta sporo idu za navijačima iz gore spomenutih gradova. U Sarajevu nastaju dvije navijačke grupe i to navijači Željezničara koji uzimaju ime The Maniacs i navijači Sarajeva koji uzimaju ime Horde Zla.
Što se tiče navijačkog pokreta u Mostaru, on kreće početkom osamdesetih godina. Ipak, u starim spisima, odnosno u biografiji HŠK ”Zrinjski” Mostar, izdanoj 1993. godine, bilježi se godine 1933. u kojoj stoji zabilježeno da je na utakmicu Zrinjskog, koja se odigrala pod reflektorima posuđenih od Mostarskog rudnika došlo preko 500 navijača Zrinjskog iz Širokog brijega i da je nakon te utakmice organizirano veliko slavlje u Kafani ”Bled” na Balinovcu.
Početkom osamdesetih navijači u Mostaru se organiziraju u više manjih navijačkih grupa što traje sve do početka rata. U tom periodu na stadionu Pod Bijelim brijegom okupljalo se i preko 2000 – 3000 onih najvatrenih navijača, ali s vremena na vrijeme to bi znalo dosta opasti zbog raznoraznih dešavanja kako u samim navijačkim glavama, tako i glavama pojedinih članova Uprave kojima i nije bilo u cilju da opstane organizirano navijanje u Mostaru.
Početkom rata nekih godinu – dvije navijanje u Mostaru gotovo je zamrlo. Početkom 1992. godine u Međugorju se obnavlja rad HŠK ”Zrinjski”, a sa njegovim obnavljanjem, polako se budi i organizirano navijanje u grad na Neretvi. Već 1993. godine u glavama navijača rađa se ideja o pokretanju jedne navijačke grupe koja bi imala cilj organizirati navijanje na utakmicama Zrinjskog. U tijeku te godine rađa se ideja da se oni najžešći navijači Zrinjskog nazovu imenom Ultras, po uzoru na navijačke grupe širom Europe.
Bilo je i nešto protivnika, tom naziva, ali na kraju se to ukorijenilo, tako da se ime Ultras i dana, danas veže za one najžešće fanove Zrinjskog, koji se okupljaju na istočnoj tribini – popularnom Stajanju na utakmicama Zrinjskog.
U travnju 1994. godine napravljen je i Inicijativni odbor Kluba navijača Zrinjskog, Ultras-a”, koji je imao za cilj da u roku od dvije godine organizira Skupštinu navijača. Ipak, što radi ratnih okolnosti, što radi nemara u roku od dvije godine to se nije napravilo. Na utakmice se odlazilo, a Zrinjski je svoje domaće utakmice mahom prijateljske igrao u Imotskom (Republika Hrvatska), odnosno stadion Pecara u Širokom Brijegu.
Godine 1994. u Mostaru je odigrana finalna utakmica za prvaka tadašnje HR H-B u kojoj su se sastali domaćin Zrinjski i ekipa Mladost Dubinta sa Širokog Brijega (današnji NK ”Široki Brijeg”). U dosta zanimljivoj igri navijači nisu uspjeli vidjeti ni jedan pogodak, te je rezultat ostao 0:0. Na toj utakmici skupilo se oko 5000 gledatelja, a onih najžešćih bilo je oko 300 – 400, koji su se smjestili na centralnu zapadnu tribinu. Na toj utakmici po prvi put je i postavljen transparent sa natpisom Ultras. Ta utakmica ostala je znači zapamćena po prvom organiziranom i donekle spontanom okupljanju Ultras-a na utakmicama svog voljenog kluba.
Nakon te utakmice piše se nova povijest organiziranog navijanja u gradu na Neretvi. Već godinu dana kasnije Ultras-i se okupljaju na košarkaškim utakmicama Zrinjskog, a česti su odlasci i na gostujuće terene.
Godine 1997. u hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača održana je i prva Skupština Kluba navijača na kojoj se okupilo preko 400 članova ove navijačke grupe. Nakon te Skupštine jedna od udarnih podgrupa Ultras-a bila je ekipa navijača pod imenom ”Zrinjevci”, koji su bili česti na svim utakmicama koje je Zrinjski igrao. U tom periodu bilježe se brojna gostovanja širom Hercegovine, a odlazi se i u Kiseljak, Vitez, Ramu, Orašje…
Godinu dana kasnije Zrinjski po prvi put pokušava izboriti Europu i to preko Play off za prvaka Bosne i Hercegovine. Plemići se nalaze u grupi zajedno sa Željezničarom i Bosnom iz Visokog, a sve utakmice se igraju na stadionu Koševo u Sarajevu. Slobodno se može reći da su upravo Ultras-i bili oni koji su prvi prešli tadašnju ratnu granicu sa navijačkim obilježjima i došli organizirano u Sarajevo. Na Koševu se pred oko 10000 gledatelja okupilo i oko 50-tak Ultras-a koji su se više nego odlično prikazali, ali ni njihovo gromoglasno navijanje nije pomoglo Zrinjevcima da zabilježe pobjedu. Zrinjski je poražen sa 2:1, a u tadašnjem sastavu Zrinjskog nastupio je i Blaž Baka Slišković, koji je sigurno jedan od najboljih igrača sa prostora bivše Jugoslavije.
Do početka 2000. godine navijači Zrinjskog obilaze sve stadione širom Bosne i Hercegovine na kojima nastupa Zrinjski, a dosta se radi i na marketingu, da bi tribine stadiona i dvorane izgledale ljepše. Napravljen je i dosta veliki broj barjaka, a baklje i dimne kutije postaju nezaobilazan dekor na utakmicama Plemića.
Godina 2000. ostat će upamćena po prvoj sezoni u kojoj su zajedno nastupili klubovi iz oba saveza (Bošnjačkog i Hrvatskog). Može se reći da je upravo u toj sezoni Zrinjski ostvari veliki uspjeh jer se plasirao po prvi put u jedan Europski Kup. Te godine Zrinjski je savladao Đerzelez Zenicu, te je svojim navijačima popularnim Ultras-ima po prvi put pokloni Europsku utakmicu.
Zrinjski je nastupao u Intertoto Kupu, a za protivnika je imao tadašnju Vastra Frolundu, dosta (ne)poznatu ekipu, predstavnika Švedske. Prva se utakmica igrala u švedskoj, a na njoj je bilo prisutno oko 1500 gledatelja. Zrinjski je tada imao i ogromnu podršku sa tribina. Oko 500 navijača Zrinjskog, mahom iz Švedske i ostalih skandinavskih zemalja pružao je gromoglasno podršku našem klubu. Navijanje je predvodila grupa od nekih 100-tinjak Ultras-a iz Skandinavije i Mostara. Nažalost Zrinjski je u toj prvoj utakmici poražen minimalno sa 1:0, što se ispostavilo, sa svim dovoljno Šveđanima da prođu u slijedeće kolo.
Uzvrat u Mostaru promatralo je preko 7000 gledatelja. Ultras-i su se okupili u dosta velikom broju (oko 2500) na Stajanju, ali ni njihovo gromoglasno navijanje nije pomoglo Plemićima da preskoče ovu prepreku. Krajnji rezultat ovog susreta glasio je 2:1, a radi gola u gostima Vastra Frolunda je nastavila takmičenje.
Narednih godina Ultras-i se okupljaju na gotovo svim utakmicama u kojima nastupa Zrinjski. Odlazi se organizirano na gostovanja u Bihać, Orašje, Tuzlu, Sarajevo, Banja Luku, Trebinje, Istočno Sarajevo, Široki brijeg, Posušje… Na domaćim utakmicama prave se odlične bakljade, koreografije i sve ono što ide u neku standardnu navijačku proceduru.
Godine 2005 Zrinjski po prvi put u povijesti grada na Neretvi donosi titulu prvaka države. Velika fešta po ulicama Mostara traje nekoliko dana, a posljednje kolo prvenstva na utakmici protiv Slavije iz Istočnog Sarajeva, donosi zasigurno jedno od najvećih bakljada u navijačkoj povijesti Bosne i Hercegovine. Na toj utakmici oko cijelog stadiona Ultras-i su zapali preko 400 baklji, prelijepo raspoređenih, a dešavanja sa te utakmice, odnosno bakljada bila je prikazivana u nekoliko navrata i na Eurosportu, vodećoj sportskoj TV kući u Svijetu.
Nakon veličanstvenog trijumfa Zrinjskog u Prvenstvu BiH, slijedilo je iskušenje u Europskoj Ligi prvaka. Za protivnika u prvom predkolu Zrinjski je dobio prvaka Luksemburga, klub pod imenom F91 Dudelange. Na gostovanje u daleki Luksemburg odlazi 100-tinjak Ultras-a, a osim ekipe iz Mostara, podršku Zrinjskom daju i navijači Zrinjskog iz Stuttgarta, Munchena, Dizedorfa… Na žalost svih navijača Zrinjskog već u tom prvo predkolu Zrinjski se oprašta od Europe, ali okreće se Premier ligi i novim iskušenjima koje donosi domaće prvenstvo.
Ultras-i i gradski derbi
Do 2003. godine Mostar je imao gradski derbi. Kažemo imao, jer FK ”Velež” više nije član najelitnijeg nogometnog takmičenja BiH, tako da se Zrinjski i Velež ne mogu barem u prvenstvu nikako susresti međusobno. Ipak, rješenje je Kup, ali do 2005. godine ova dva kluba se ni u Kupu nisu ni jednom susreli, a odigravanje prijateljskih utakmica između ova dva kluba gotovo da nikom nije na pameti jer se zna da bi navedena utakmica bila svrstana u one utakmice najvećeg rizika, tako da ni jedna strana ne želi riskirati.
Jedini susreti trenutno ove dvije ekipe bilježe se u mlađim uzrastima, a obadva kluba imaju dosta perspektivne mlade igrače, koji će sigurno u skorijoj budućnosti činiti okosnice Zrinjskog odnosno Veleža. Ipak, te susrete mlađih kategorija ne privlači neki veliki broj navijača, tako da one prođe sasvim u nogometnim dešavanjima.
Prvi gradski debi odigran je još nakon Prvog Svjetskog rata, točnije nakon osnivanja FK ”Velež”. Prvu utakmicu slavio je Zrinjski rezultatom 2:1, a tih prvih godina navijači su bili dosta bućni na utakmicama ova dva tima. Svatko je želio biti gazda u gradu, upravo kao i sada, tako da su ove utakmice pohodili navijači u velikom broju obadva kluba.
Sve do početka Drugog Svjetskog rata Zrinjski igra utakmice na svom igralištu, koje se nalazilo preko puta današnjeg Sjevernog logora, a jedan period svog postojanja Zrinjski je koristio i igralište u blizini današnje Stare bolnice u Mostaru, tako da je bio čest organizator turnira, većinom onih gradskih, a čest gost tih turnira bila je upravo ekipa Veleža, koja u tom periodu nije imala svoje nogometno igralište. Te brojne turnir pohodile su brojni navijači oba kluba.
Tako je sve bilo do početka 1941. godine, kada se zamrzava rad Veleža, a Zrinjski svoje utakmice igra u dosta teškim uvjetima. To je utjecalo i na prvi prekid ovog gradskog derbija. Nakon Drugog Svjetskog rata tadašnja KPJ zabranjuje rad HŠK ”Zrinjski”, zato jer je u svom imenu imao slovo H što je značilo Hrvatski, a rad FK ”Velež” je obnovljeno. Nakon 45. Velež jedan duži period svoje utakmice igrao na stadionu HŠK ”Zrinjski”.
Gradski derbi u periodu od 1945. pa sve do 2000. godine, što znači punih 55 godina nije se igrao. Godine 2000. na stadionu Koševo u Sarajevu organiziran je prvi gradski derbi nakon rata. Pred oko 4000 gledatelja većinom Veleža, bila je i jedna manja grupa Ultras-a, koja se smjestila na Istočnoj tribini stadiona. Krajnji rezultat ovog derbija je bio dosta miroljubiv, a završio je bez pobjednika 2:2. Moramo napomenuti ipak da je Zrinjski u tom prvom derbiju pružio dosta više, a na poluvrijeme se otišlo sa 2:0 za Zrinjski.
Nakon toga odigrano je više gradskih derbija, a Ultras-i su posebice ponosni na gradski derbi odigran 2002. godine, kada je Zrinjski slavi 1:0. Na toj utakmici okupilo se preko 4000 Ultras-a koji su tijekom cijele utakmice odlično navijali, a napravljena je odlična bakljada koja se i dan danas prepričava u navijačkim krugovima grada Mostara.
Ultras-i i huliganizam
Bolest organiziranog navijanja je sigurno huliganizam. Huliganizam je svoje korijene
pustio u Engleskoj, a kasnije je polako zahvatio cijelu Europu, odnosno gotovo cijeli navijački Svijet. Nije poštedio ni Bosnu i Hercegovinu, kao ni navijače Zrinjskog. Zasigurno da je HŠK ”Zrinjski” jedan od klubova u BiH koji je dao gotovo najviše novca radi ispada njegovih navijača. Ovdje ne smijemo svrstati sve Ultras-e, već jednu manji dio, koji je željan dokazivanja.
I u Ligi HR H-B koja se igrala do 2000. godine, zabilježeno je više incidenata od strane onih najžešćih tifoza Zrinjskog. Najrizičnija utakmica smatrala se sa navijačima Širokog Brijega, a pogotovo je dosta incidenata zabilježeno na košarkaškim utakmicama u tom periodu između Zrinjskog i Širokog. Bilježe se i manji incidenti u Orašju i Gabeli sa lokalnim simpatizerima.
Početkom zajedničke lige česti incidenti bilježe se sa navijačima sarajevskih klubova, a u vrijeme igranja gradskog derbija grad je vladalo opsadno stanje. Ipak taj gradski derbi i zbivanja na njemu su više napuhana i ispolitizirana da i onda kada se ništa ne desi, mediji na sva zvona naprave nekakvu svoju priču. Ipak, Zrinjski je u više navrata plaćao velike kazne radi svojih navijača. Posebice treba izdvojiti huligansko ponašanje Ultras-a na utakmici u Širokom Brijegu 2000. godine, kada su gotovo do temelja srušili južnu tribinu stadiona Pecara.
Osim gore navedenog, dosta prašine diglo je dešavanje na utakmici iste te godine između Zrinjskog i Veleža, kada je sa zadnjim sučevim zviždukom veća grupa utrčala u teren. Neki u želji da skinu dres voljenog kluba sa nekog od igrača, a neki doduše malobrojni da se obračunaju sa igračima Veleža. Srećom pribranost policije, ali i fer odnos pojedinih igrača Zrinjskog, koji su stali u obranu svojih kolega iz Veleža nije došlo do većih i ozbiljnih posljedica.
Česti su i slučajevi dočekivanja pojedinih navijačkih grupa posebice kada se radi o navijačkim grupama iz glavnog grada, koji najčešće zadnjih godina dolaze u pratnji velikog broja policajaca, ali i navijača Veleža, koji često doduše ne organizirano dolaze pomoći navijačkim grupama iz Sarajeva u obračunima sa svojim susjedima Ultras-ima.
Nadamo se da će se ovaj trend huliganizma u gradu na Neretvi smanjiti jer svim je u cilju da naprave spektakl, onaj pravi ugođaj na tribinama, a ne da se krvavih glava vraćaju sa utakmica.
Ultras-i i transparenti
Jačina navijačke grupe zasigurno se najbolje vidi po izgledu samih tribina. Zadnjih godina tribina na kojoj su smješteni Ultras-i izgleda fenomenalno. Razlog leži u ljudima zaduženim za transparente u Klubu navijača ”Ultras-Zrinjski” Mostar. Sami počeci su bili dosta teški, ali na sreću članovi KN su zasukali rukava i napravili više manjih transparenta dimenzija 2 do 3 metra, koji prelijepo izgledaju postavljeni na ogradi koja dijeli stajanje od terena. Zadnjih par godina gotov svaki kvart Mostara, odnosno svaka podgrupa pravi što ljepši transparent.
Do sada sa lijepim transparentima mogu se pohvaliti Ultrasi iz mostarskih naselja: Balinovac, Vatikan, Omladinska (CHS), Centar 2, Šantićeva, Bakijina Luka…, a ovo bi treba biti i dodatni poziv svim onim koji još nisu napravili transparent, da to što prije učine.
Osim ovih ”kvartovskih” transparenta dosta lijepe transparente nose i podružnice Ultras-a iz Čitluka, Čapljine… Ipak, ne smijemo da ne napomenemo dosta loš odnos pojedinaca prema svemu ovome. Posebice kada je riječ o bakljadama, pojedinci u više navrata izazvali su bacanjem baklji, uništenje pojedinih dosta lijepih transparenata, a u narednom periodu sigurno da će se dosta pažnje posvetiti upravo tome.
Ultras-i i tribina (stadion)
Na stadionu HŠK ”Zrinjski”, odnosno na tribinama toga stadiona dosta je teško organizirat navijanje. Razlog leži u dosta lošoj i dugoj tribini. Prvi počeci navijanja na utakmicama Zrinjskog vodili su se sa zapadne tribine, ali nakon što se uvidjelo da je dosta teže organizirat navijanje na zapadnoj tribini, prelazi se na istočnu tribinu popularno stajanje. Kapacitet stajanja je nekih 5000 – 5500 mjesta, a tribina je dužine oko 140 metara, a širine nekih 15 metara.
Na tako velikoj i dugoj tribini dosta je teško izvesti neku koreografiju. Dosta je teško i voditi samo navijanje, ali na svu sreću Ultras-i koliko, toliko uspješno rješavaju.
