Nogomet/Fudbal u BiH

Za sve koje zanima BH i nogomet/fudbal uopce!!

08.04.2006.

Premier liga: Žepče slavilo protiv Željezničara

Premier liga: Žepče slavilo protiv Željezničara

U prvim susretima 25. kola Premier lige uvjerljive su bile domaće momčadi. Nogometaši Žepča ostvarili su vrlo vrijednu pobjedu, slavili su na svom terenu u duelu sa Željezničarom rezultatom 3:1. Za Žepčake su to ...


... vjerojatno spasonosni bodovi, dok se Željo posve okrenuo nastupu u Kupu.

U Trebinju je Leotar ostvario drugu uzastopnu domaću pobjedu, protiv Posušja su slavili visokim rezultatom 5:2.

Već nakon prvih 45 minuta bilo je 4:2. Hat-trick postigao je Siniša Mulina, dva gola je dodao Golubović.

Sarajevo je na Koševu "rutinski", rezultatom 2:0 savladalo Slobodu, te stiglo do nove pobjede i do privremenog poravnanja sa Širokim na prvom mjestu.

Zrinjski će sutra imati priliku ponovno se vratiti na treće mjesto premierligaške ljestvice jer je Budućnost u Banovićima minimlanim rezultatom (1:0) porazila "Uljare" iz Modriče

08.04.2006.

Rezultati 25 kola (nekompletnog kola)

FK Leotar-NK Posušje 5-2
NK Žepče-NK Željezničar 3-1
FK Sarajevo-FK Sloboda 2-0
FK Budućnost-FK Modriča 1-0

Sutra igraju:

HŠK Zrinjski-FK Jedinstvo
FK Radnik-NK Orašje
FK Slavija-NK Čelik
NK Široki Brijeg-NK Travnik

08.04.2006.

Predstavljanje KN THE MANIACS

KN MANIJACI

Najvatreniji navijaci NK "Zeljeznicar", poznati kao Manijaci spadaju u sami vrh navijackih grupa u BiH. Tu tradiciju pronose jos iz bivse drzave gdje su svrstavani u drugu kvalitativnu grupu zajedno sa "Hordama zla", "Armadom", i "Red Firm". Ime pod kojim su poznati nose od kraja osamdesetih godina, ali bi bilo pogresno smatrati da je to pocetak vatrenog navijanja na Grbavici.
U sampionskoj sezoni, "Zelje", 1971/72, navijaci su svoj klub pratili sirom zemlje, a vrhunac je bio na stadionu "JNA" kada je u zadnjem kolu ovjerena titula. Po povratku u Sarajevo napravljen je tzv."karusel", tj. cijelu noc su po gradu kruzili automobili okiceni zastavama, uz neizbjezno sviranje svim raspolozivim sredstvima (trube, automobilske sirene i sl.). Nakon godina uspjeha, doslo je do smjene generacija u ekipi pa je "Zeljo" dospio i do Druge savezne lige, ali ni tada navijaci nisu napustili plave. Prosjek posjete na utakmicama u Sarajevu bio je blizu 10.000 gledalaca.
U to vrijeme najvatreniji su se na Grbavici okupljali na brdu iznad juzne tribine (tada jos nije bio dogradjen gornji dio juga na kome se "Manijaci" danas nalaze). Po povratku u drustvo najboljih postepeno je stvaran jak tim, a 1981. je "Zeljo" stigao do finala kupa. Utakmica je privukla oko 60.000 gledalaca sto je bila najveca posjeta na jednoj finalnoj utakmici (izuzev onih koje su igrali klubovi iz Beograda). Vise hiljada navijaca plavih je stiglo na "Marakanu", a smjestili su se na istocnoj tribini stadiona ("Velezovi" su bili na zapadu). Uprkos gromoglasnoj podrsci "Zeljo" je izgubio (2:3), ali je ova utakmica bila povod za mnoge da se u odabiru kluba opredjele za "Zeljeznicar".
U prvoj polovini osamdesetih godina atmosfera na Grbavici se donekle razlikovala od ove danasnje (inace je navijacki trend u to vrijeme izgledao malo drugacije). Cijenile su se zastave na kopljima (na Grbavici je tada kao najveca slovila ona plavobijela na kojoj je bila nacrtana lokomotiva sa vagonima koja je predstavljala "Zeljin voz"), a atmosferu su stvarale i brodske sirene montirane na pumpe automobilskih gima, te cegrtaljke, zvona, pistalljke. Navijalo se na svim utakmicama, a posebno su se cijenili susreti sa timovima "velike cetvorke", "Velezom" i naravno gradski derbi protiv "Sarajeva" . Za tu utakmicu se spremalo mjesecima, atmosfera na stadionu je dovodjena do usijanja, a obicaj je bio da se nakon pobjede organizuje pohod navijaca kroz grad do Bascarsije gdje se sve zavrsavalo pred jednom slasticarnom ciji je vlasnik bio vatreni navijac komsija sa Koseva.
Jedne prilike, u novembru 1982.godine nakon utakmice na Grbavici (1:0 za "Zelju") na celu kolone je isao transparent na koji je postavljena ranije postavljena i odstampana saljiva smrtovnica posvecena bordo timu. Najsvijetliji trenuci su dozivljeni u sezoni 1984/85 kada je tim sa Grbavice uspjesno nastupao u kupu UEFA. Na Grbavici su tada vidjani transparenti navijaca van Sarajeva, iz sredine gdje je "Zeljo" tradicionalno imao veliki broj navijaca (Konjic, Travnik, Kiseljak, mala Gornja Dobostica kod Lukavca, a podrska je pruzana i od strane uprave, igraca i navijaca NK "Urania" iz baske Vode). Inace "Zeljo" je uvijek imao svoju publiku i u Tuzli, Zenici, Mostaru, Rijeci, Ljubljani, a pred rat je u Novom Sadu egzistirala jedna grupa od oko pedesetak "Manijaka". Navijaci "Zelje" su i pjesmama opjevani-"Pjesma Zeljinih navijaca" iz sedamdesetih, koja se i danas emituje prije svake utakmice na Grbavici, te "Zeljo to je moj tim" sarajevske grupe "Bombaj stampa".
U drugoj polovini osamdesetih dolazi do vece organizacije najvatrenijih navijaca, i oni tada daju sebi ime "The Maniacs". Osim ove grupe stvaraju se i "Blue Tigers" i "Joint Union", te jos nekoliko manjih grupa ali svi oni sacinjavaju maticnu grupaciju "Manijaka". Pocinje izrada navijackih vezenih salova sa imenom grupe (sal "Joint Union" je uzivao veliko postovanje i na tribinama sirom tadasnje Jugoslavije), nabavka pirotehnickih sredstava-bakljada na utakmici protiv "C.Zvezde" u jesen 1990.godine je bila dotada najveca u BiH, a putuje se organizovano na gostovanja sa klubom.
Tokom rata je Grbavica ostala na okupiranoj teritoriji, drvena zapadna tribina je zapaljena a oko samog stadiona su se vodile zestoke bitke. U srcu svakog "Manijaka" je bilo samo jedno-kada ponovo na Grbavicu. Po reintegraciji Sarajeva stadion je zatecen u losem stanju, ali su uprava i navijaci prionuli na posao, te je kako-tako stadion osposobljen za utakmicu protiv "Sarajeva" na, za Sarajevo simbolican datum drugog maja 1996. Tesko je opisati izraz na licima "Manijaka" tokom te antologijske utakmice. Mjesavina nevjerice, tuge ali i neizmjerne radosti sto su ponovo na svojoj Grbavici.
Navijaci "Zelje" su kao i svi drugi tokom svog postojanja imali svog vodju. Njih je tokom svih ovih godina bilo vise, ali se jedno ime ipak vise istice od ostalih. To je rahm. Dzevad Begic-Djilda koji je herojski poginuo prve ratne godine. Njegovo ime se danas na Grbavici izgovara sa posebnim postovanjem.
I tako ostaju "Manijaci" na svom jugu mada je postalo nepisano pravilo da se sa punjenjem odredjenog navijackog staza oni stariji sele na sjever, pa tako "Zeljo" sada ima vatrenu podrsku sa obadvije strane. Bitno je da uvijek Grbavicom odzvanja ono poznato: "Naprijed Zeljo ceto plava…"

08.04.2006.

Predstavljanje BH Premierligaša (NK ŽELJEZNIČAR)


NK ŽELJEZNIČAR

Osnovan 1920.godine

Boje kluba su plavo-bijele

Navijači Želje su THE MANIACS

Dvije godine poslije završetka Prvog svjetskog rata, u jesen 1920. godine, radnici željeznicke radionice u Sarajevu pokrenuli su inicijativu za formiranje fudbalskog kluba koji je dobio ime Željeznicar. Prvi je tu ideju za formiranje kluba svojim kolegama predložio Dimitrije Dimitrijevic. Sredinom jula 1921. godine, podnesena je molba Sarajevskom podsavezu za primanje Željeznicara kao punopravnog clana podsaveza. Kako bi bio primljen u podsavez, Željeznicar je trebao odigrati dvije utakmice i mecevi su dogovoreni sa ekipama SAŠK-a i Sarajevskog ŠK. Prvu zvanicnu utakmicu Željeznicar je odigrao sa SAŠK-om 17. 09. 1921. godine i izgubio sa 5:1. Prvi gol u historiji kluba dao je Dimitrije Dimitrijevic. Dan nakon ovog susreta odigran je mec sa Sarajevskim ŠK i Željeznicar je ponovo bio poražen, ali ovog puta sa 2:1. Ono što je bilo najvažnije 19. 09. 1921. godine, Željeznicar postaje punopravni clan saveza.
Prvu prvenstvenu utakmicu odigrao je 02. 10. 1921. godine sa ekipom ŠPARTE, a rezultat je bio nerješen 1:1. Bili su to počeci kluba, koji je evo nakon osam decenija postojanja, postao jedan od najboljih i najorganizovanijih timova u BiH.
Kroz svoju historiju Željeznicar je doživljavao uspone i padove. Stekao je mnogobrojne simpatije ljubitelja fudbala, a ono što se sigurno može reci je da Željeznicar ima najbolje navijace u BiH.
Poslije prijema u Sarajevski podsavez pet narednih godina ekipa se takmici u drugom razredu da bi u sezoni 1926./27. godine Željeznicar postao clan prvog razreda Sarajevskog podsaveza. U ovom rangu takmicenja ostaje sve do pocetka Drugog svjetskog rata, tacnije do 1941. godine. Poslije završetka rata, dolazi do reaktiviranja kluba koji odmah nastavlja takmicenje.
U sezoni 1945./46. godine, Željeznicar se takmici u prvenstvu grada Sarajeva i u konkurenciji tri ekipe osvaja prvo mjesto.
Samo godinu dana kasnije, u kvalifikacijama, Željeznicar postaje član Prve savezne lige Jugoslavije. U to vrijeme nastaju veliki problemi, jer se od strane Fiskulturnog saveza BiH vrši pritisak na Željeznicar kako bi svoje igrace ustupio fudbalskom klubu Torpedo. Sedam igraca prelazi u Torpedo i u klubu nastaje kriza.
Od 1947. godine pa u narednih šesnaest godina tim se takmici u prvoj, drugoj, republickoj i podsaveznoj ligi.
Vec od 1962. godine, ekipa postaje stabilan prvoligaš i pocinje stvarati generacije fudbalera koji ce ostvariti najbolje rezultate.
Prvi znacajniji uspjeh na euro-sceni napravljen je u sezoni 1968./69. u Srednjoevropskom kupu. Željeznicar je uspio doci do polufinala a u prethodnim mecevima savladao je ekipu Honveda iz Madarske, potom Banjik dok je u polufinalu izgubio od Union Teplica, ekipe koja je takoder iz bivše cehoslovacke. U prvom susretu u Sarajevu bilo je 1:1 da bi u gostima Željeznicar izgubio sa 2:1.
U sezoni 1970./71. godine, Željeznicar postaje vicešampion bivše Jugoslavije sa 45 bodova. Hajduk je te sezone bio prvak sa 49 bodova. Izlazak na evropsku scenu donio je izuzetno dobre rezultate. Naime, Željeznicar se takmicio u kupu UEFA i uspio je doci do cetvrtfinala. Pobjede nad belgijskim Brižom, italijanskom Bolonjom i škotskim ST. Džonstonom bile su ravne podvigu, ali u cetvrtfinalnom mecu Željeznicar je izgubio od madarskog Ferencvaroša na penale.
Da nisu slucajno ostvarili tako dobre rezultate, kako na medunarodnoj sceni tako i u prvenstvu, fudbaleri Željeznicara pokazuju vec naredne sezone kada postaju šampioni Jugoslavije. U poslednjem kolu te sezone savladan je Partizan u Beogradu sa 4:0. Bilo je to 15. juna 1972. godine, šampionsku generaciju sacinjavali su:Janjuš, D. Kojovic, Becirspahic, Bratic, Katalinski, Hadžiabdic, Jelušic, Jankovic, Bukal, Spreco i Derakovic. Tokom te sezone još su igrali:
S. Kojovic, Hrvat, M. Radovic, Ibrahimovic i Rodic. Trener te sjajne generacije fudbalera bio je Milan Ribar sa pomocnicima Kulovicem i Požegijom. Željeznicar se popeo na sam vrh jugoslovenskog fudbala, a ekipe Partizana, Dinama, Crvene Zvezde, Hajduka dobile su velikog konkurenta.
Teški trenuci u ekipi ponovo nastaju u sezoni 1977./78. godine kada Željeznicar seli u niži rang takmicenja, ali se u narednoj sezoni ponovo vratio u elitno društvo.
Novi veliki uspjeh ostvaruje se 1981. godine kada tim sa Grbavice dolazi do finala kupa bivše države i u finalnom mecu gubi od mostarskog Veleža sa 3:2. Susret se igrao na stadionu Marakana, 24. 05. 1981. godine pred oko 50 000 gledalaca. Oba gola za Željeznicar postigao je Mehmed Baždarevic. U finalu kupa igrali su: Njeguš, Berjan, Lušic, Cilic, Bahtic, Odovic, Paprica, Baždarevic, Nikic, Grabo, Komšic, Saracevic i Vlaški. Na klupi su još bili Arnautovic, Baljic, Ivanovic, ]uric i N. Pehlivanovic.
U Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije nastupa sve do pocetka agresije na BiH, tacnije do 1992. godine. Najveci uspjeh na euro-takmicenju i u svojoj historiji uopšte, Željeznicar ostvaruje u sezoni 1984./85. godine kada se uspijeva plasirati u polufinale kupa UEFA. Tu utakmicu ljubitelji fudbala u bivšoj državi, a posebno navijaci Željeznicara, dugo ce pamtiti. Madarski Videoton je u prvom mecu bio bolji od Željeznicara pobjedivši sa 3:1. U uzvratnom susretu na Grbavici Željeznicar je imao povoljan rezultat sve od 2:0 sve do 90 minute kada igrac Videotona, Cuhaji, postiže pogodak i na taj nacin svom timu obezbjeduje plasman u finale kupa UEFA. Generaciju koja je ostvarila ovaj uspjeh predvodio je najbolji trener sa ovih prostora Ivica Osim a ekipu su sacinjavali: Škrba, Berjan, Baljic, Šabanadžovic, Komšic, Cilic, Bahtic, Curic, Paprica, Baždarevic, Škoro, Mihajlovic, Samardžija i Nikic.
Teške godine po klub bile su, svakako, od 1992. do 1995. godine kada je trajala agresija na našu zemlju, jer se rad ekipe odvijao u izuzetno teškim uslovima, a stadion Grbavica je bio nedostupan za treniranje. Poslije završetka rata u našoj zemlji Željeznicar nastavlja takmicenje u Premijer ligi BiH.
Epitet šampiona ponio je u sezoni 1997./98. godine kada je u finalu play off-a savladao vjecitog rivala, tim Sarajeva sa 1:0, pogotkom Hadisa Zubanovica u poslednjim minutama utakmice. Titula šampiona je osvojena pod dirigentskom palicom Envera Hadžiabdica a u ekipi su igrali: Gušo, Huric, Burek, Pehlivanovic,
Kunic, Bišcevic, Mulaosmanovic, Buljubašic, Fatic, Gredic, S. Žeric, Šopovic, Zubanovic i Vazda. Iste godine ova generacija osvaja još jedan vrijedan trofej, Superkup. Utakmica Superkupa igrala se na stadionu Grbavica ponovo izmedu gradskih rivala Željeznicara i Sarajeva. Željeznicar je te iste godine osvojio prvenstvo, a Sarajevo kup BiH. U tom susretu Željeznicar je slavio ubjedljivu pobjedu od 4:0. Treba svakako naglasiti plasman u finale i polufinale kupa BiH 1997. odnosno 1998./99. godine.
U sezoni 1999./2000. godine, Željeznicar zauzima prvo mjesto na tabeli sa izglednim šansama da ponovo dode do šampionske titule.
U sezoni 1999/2000.g. FK "Željezničar" osvaja titulu KUP-a BiH, kada u finalnoj utakmici na stadionu «Grbavica» pobjeđuje ekipu Slobode iz Tuzle rezultatom 3:1 (Žerić,Muratović,Mekić). Kao osvajač KUP-a BiH, FK "Željezničar" u okviru KUP-A UEFA igra protiv Poljskog protivnika Wisle (0:0 i 3:1) – pa u konačnom rezultatu 3:1 Wisla prolazi dalje.
U sezoni 2000/2001 dolaskom Amara Osima na čelo Stručnog štaba FK "Željezničar" osvaja obje titule. Iz tog perioda pamtiće se i veličanstvena proslava ispred Vječne vatre u Sarajevu. Takođe će se pamtiti i pobjeda u finalu KUP-a BiH nad gradskim rivalom Sarajevom od 3.2, a golove za Željezničar dali su Alihodžić 2 i Muharemović. Te godine se FK "Željezničar" po prvi put kao predstavnik Bosne i Hercegovine kvalifikuje u najelitnije klupsko evropsko takmičenje UEFA Ligu prvaka. U prvom kvalifikacionom krugu Lige prvaka Željezničar igra protiv Levskog iz Bugarske. U prvoj utakmici odigranoj u Sofiji Levski pobjeđuje Željezničar sa 4.0, a u revanš utakmici u Sarajevu bilo je za Levski sasvim dovoljno 0:0 za prolaz u dalje takmičenje. A Željezničar i naredne godine nastavlja sa dominacijom u nacionalnom prvenstvu.
U sezoni 2001/2002 Željezničar je ponovo šampion, a u KUP- u dolazi do finala gdje od gradskog rivala Sarajeva gubi titulu pobjednika KUP-a sa rezultatom od 2:1 u korist Sarajeva, a gol za Željezničar postiže Gredić.
Potom nastupa Željin pohod po Evropi, gdje će ga u nastojanjima da uđe u grupnu fazu takmičenja UEFA Lige prvaka zaustaviti slavni Newcastle iz Engleske

Nogomet/Fudbal u BiH
<< 04/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30


MOJI LINKOVI

PODRŽITE SVOJ LOKALNI KLUB A NE REAL,MILAN,MANCHESTER,INTER....

Sve u vezi bloga i sva pitanja saljite na mail
mostar_105@net.hr

Tabela BiH Premier lige
1. Široki Brijeg 24 16 5 3 30:13 53
2. Sarajevo 24 15 5 4 46:18 50
3. Modriča 24 14 2 8 40:22 44
4. Zrinjski 24 14 2 8 39:21 44
5. Željezničar 24 10 5 9 34:24 35
6. Orašje 24 11 2 11 40:38 35
7. Slavija 24 9 5 10 32:36 32
8. Jedinstvo 24 10 1 13 29:31 31
9. Posušje 24 9 3 12 27:33 30
10. Radnik 24 9 3 12 29:45 30
11. Sloboda 24 8 5 11 24:34 29
12. Budućnost 24 9 1 14 25:36 28
13. Žepče 24 7 7 10 21:32 28
14. Leotar 24 8 3 13 29:39 27
15. Čelik 24 7 5 12 25:38 26
16. Travnik 24 7 4 13 18:32 25

Ljestvica "kladionice"
1.mostar_105 16 bodova (6 pogođenih tipova i 1 rezultat)
2.Kerber 9 bodova (4 pogođena tipa i 1 dvoznak)

Ukljucite se i vi ostali!!!

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
21673

Powered by Blogger.ba