Nogomet/Fudbal u BiH

Za sve koje zanima BH i nogomet/fudbal uopce!!

08.04.2006.

Premier liga: Žepče slavilo protiv Željezničara

Premier liga: Žepče slavilo protiv Željezničara

U prvim susretima 25. kola Premier lige uvjerljive su bile domaće momčadi. Nogometaši Žepča ostvarili su vrlo vrijednu pobjedu, slavili su na svom terenu u duelu sa Željezničarom rezultatom 3:1. Za Žepčake su to ...


... vjerojatno spasonosni bodovi, dok se Željo posve okrenuo nastupu u Kupu.

U Trebinju je Leotar ostvario drugu uzastopnu domaću pobjedu, protiv Posušja su slavili visokim rezultatom 5:2.

Već nakon prvih 45 minuta bilo je 4:2. Hat-trick postigao je Siniša Mulina, dva gola je dodao Golubović.

Sarajevo je na Koševu "rutinski", rezultatom 2:0 savladalo Slobodu, te stiglo do nove pobjede i do privremenog poravnanja sa Širokim na prvom mjestu.

Zrinjski će sutra imati priliku ponovno se vratiti na treće mjesto premierligaške ljestvice jer je Budućnost u Banovićima minimlanim rezultatom (1:0) porazila "Uljare" iz Modriče

08.04.2006.

Rezultati 25 kola (nekompletnog kola)

FK Leotar-NK Posušje 5-2
NK Žepče-NK Željezničar 3-1
FK Sarajevo-FK Sloboda 2-0
FK Budućnost-FK Modriča 1-0

Sutra igraju:

HŠK Zrinjski-FK Jedinstvo
FK Radnik-NK Orašje
FK Slavija-NK Čelik
NK Široki Brijeg-NK Travnik

08.04.2006.

Predstavljanje KN THE MANIACS

KN MANIJACI

Najvatreniji navijaci NK "Zeljeznicar", poznati kao Manijaci spadaju u sami vrh navijackih grupa u BiH. Tu tradiciju pronose jos iz bivse drzave gdje su svrstavani u drugu kvalitativnu grupu zajedno sa "Hordama zla", "Armadom", i "Red Firm". Ime pod kojim su poznati nose od kraja osamdesetih godina, ali bi bilo pogresno smatrati da je to pocetak vatrenog navijanja na Grbavici.
U sampionskoj sezoni, "Zelje", 1971/72, navijaci su svoj klub pratili sirom zemlje, a vrhunac je bio na stadionu "JNA" kada je u zadnjem kolu ovjerena titula. Po povratku u Sarajevo napravljen je tzv."karusel", tj. cijelu noc su po gradu kruzili automobili okiceni zastavama, uz neizbjezno sviranje svim raspolozivim sredstvima (trube, automobilske sirene i sl.). Nakon godina uspjeha, doslo je do smjene generacija u ekipi pa je "Zeljo" dospio i do Druge savezne lige, ali ni tada navijaci nisu napustili plave. Prosjek posjete na utakmicama u Sarajevu bio je blizu 10.000 gledalaca.
U to vrijeme najvatreniji su se na Grbavici okupljali na brdu iznad juzne tribine (tada jos nije bio dogradjen gornji dio juga na kome se "Manijaci" danas nalaze). Po povratku u drustvo najboljih postepeno je stvaran jak tim, a 1981. je "Zeljo" stigao do finala kupa. Utakmica je privukla oko 60.000 gledalaca sto je bila najveca posjeta na jednoj finalnoj utakmici (izuzev onih koje su igrali klubovi iz Beograda). Vise hiljada navijaca plavih je stiglo na "Marakanu", a smjestili su se na istocnoj tribini stadiona ("Velezovi" su bili na zapadu). Uprkos gromoglasnoj podrsci "Zeljo" je izgubio (2:3), ali je ova utakmica bila povod za mnoge da se u odabiru kluba opredjele za "Zeljeznicar".
U prvoj polovini osamdesetih godina atmosfera na Grbavici se donekle razlikovala od ove danasnje (inace je navijacki trend u to vrijeme izgledao malo drugacije). Cijenile su se zastave na kopljima (na Grbavici je tada kao najveca slovila ona plavobijela na kojoj je bila nacrtana lokomotiva sa vagonima koja je predstavljala "Zeljin voz"), a atmosferu su stvarale i brodske sirene montirane na pumpe automobilskih gima, te cegrtaljke, zvona, pistalljke. Navijalo se na svim utakmicama, a posebno su se cijenili susreti sa timovima "velike cetvorke", "Velezom" i naravno gradski derbi protiv "Sarajeva" . Za tu utakmicu se spremalo mjesecima, atmosfera na stadionu je dovodjena do usijanja, a obicaj je bio da se nakon pobjede organizuje pohod navijaca kroz grad do Bascarsije gdje se sve zavrsavalo pred jednom slasticarnom ciji je vlasnik bio vatreni navijac komsija sa Koseva.
Jedne prilike, u novembru 1982.godine nakon utakmice na Grbavici (1:0 za "Zelju") na celu kolone je isao transparent na koji je postavljena ranije postavljena i odstampana saljiva smrtovnica posvecena bordo timu. Najsvijetliji trenuci su dozivljeni u sezoni 1984/85 kada je tim sa Grbavice uspjesno nastupao u kupu UEFA. Na Grbavici su tada vidjani transparenti navijaca van Sarajeva, iz sredine gdje je "Zeljo" tradicionalno imao veliki broj navijaca (Konjic, Travnik, Kiseljak, mala Gornja Dobostica kod Lukavca, a podrska je pruzana i od strane uprave, igraca i navijaca NK "Urania" iz baske Vode). Inace "Zeljo" je uvijek imao svoju publiku i u Tuzli, Zenici, Mostaru, Rijeci, Ljubljani, a pred rat je u Novom Sadu egzistirala jedna grupa od oko pedesetak "Manijaka". Navijaci "Zelje" su i pjesmama opjevani-"Pjesma Zeljinih navijaca" iz sedamdesetih, koja se i danas emituje prije svake utakmice na Grbavici, te "Zeljo to je moj tim" sarajevske grupe "Bombaj stampa".
U drugoj polovini osamdesetih dolazi do vece organizacije najvatrenijih navijaca, i oni tada daju sebi ime "The Maniacs". Osim ove grupe stvaraju se i "Blue Tigers" i "Joint Union", te jos nekoliko manjih grupa ali svi oni sacinjavaju maticnu grupaciju "Manijaka". Pocinje izrada navijackih vezenih salova sa imenom grupe (sal "Joint Union" je uzivao veliko postovanje i na tribinama sirom tadasnje Jugoslavije), nabavka pirotehnickih sredstava-bakljada na utakmici protiv "C.Zvezde" u jesen 1990.godine je bila dotada najveca u BiH, a putuje se organizovano na gostovanja sa klubom.
Tokom rata je Grbavica ostala na okupiranoj teritoriji, drvena zapadna tribina je zapaljena a oko samog stadiona su se vodile zestoke bitke. U srcu svakog "Manijaka" je bilo samo jedno-kada ponovo na Grbavicu. Po reintegraciji Sarajeva stadion je zatecen u losem stanju, ali su uprava i navijaci prionuli na posao, te je kako-tako stadion osposobljen za utakmicu protiv "Sarajeva" na, za Sarajevo simbolican datum drugog maja 1996. Tesko je opisati izraz na licima "Manijaka" tokom te antologijske utakmice. Mjesavina nevjerice, tuge ali i neizmjerne radosti sto su ponovo na svojoj Grbavici.
Navijaci "Zelje" su kao i svi drugi tokom svog postojanja imali svog vodju. Njih je tokom svih ovih godina bilo vise, ali se jedno ime ipak vise istice od ostalih. To je rahm. Dzevad Begic-Djilda koji je herojski poginuo prve ratne godine. Njegovo ime se danas na Grbavici izgovara sa posebnim postovanjem.
I tako ostaju "Manijaci" na svom jugu mada je postalo nepisano pravilo da se sa punjenjem odredjenog navijackog staza oni stariji sele na sjever, pa tako "Zeljo" sada ima vatrenu podrsku sa obadvije strane. Bitno je da uvijek Grbavicom odzvanja ono poznato: "Naprijed Zeljo ceto plava…"

08.04.2006.

Predstavljanje BH Premierligaša (NK ŽELJEZNIČAR)


NK ŽELJEZNIČAR

Osnovan 1920.godine

Boje kluba su plavo-bijele

Navijači Želje su THE MANIACS

Dvije godine poslije završetka Prvog svjetskog rata, u jesen 1920. godine, radnici željeznicke radionice u Sarajevu pokrenuli su inicijativu za formiranje fudbalskog kluba koji je dobio ime Željeznicar. Prvi je tu ideju za formiranje kluba svojim kolegama predložio Dimitrije Dimitrijevic. Sredinom jula 1921. godine, podnesena je molba Sarajevskom podsavezu za primanje Željeznicara kao punopravnog clana podsaveza. Kako bi bio primljen u podsavez, Željeznicar je trebao odigrati dvije utakmice i mecevi su dogovoreni sa ekipama SAŠK-a i Sarajevskog ŠK. Prvu zvanicnu utakmicu Željeznicar je odigrao sa SAŠK-om 17. 09. 1921. godine i izgubio sa 5:1. Prvi gol u historiji kluba dao je Dimitrije Dimitrijevic. Dan nakon ovog susreta odigran je mec sa Sarajevskim ŠK i Željeznicar je ponovo bio poražen, ali ovog puta sa 2:1. Ono što je bilo najvažnije 19. 09. 1921. godine, Željeznicar postaje punopravni clan saveza.
Prvu prvenstvenu utakmicu odigrao je 02. 10. 1921. godine sa ekipom ŠPARTE, a rezultat je bio nerješen 1:1. Bili su to počeci kluba, koji je evo nakon osam decenija postojanja, postao jedan od najboljih i najorganizovanijih timova u BiH.
Kroz svoju historiju Željeznicar je doživljavao uspone i padove. Stekao je mnogobrojne simpatije ljubitelja fudbala, a ono što se sigurno može reci je da Željeznicar ima najbolje navijace u BiH.
Poslije prijema u Sarajevski podsavez pet narednih godina ekipa se takmici u drugom razredu da bi u sezoni 1926./27. godine Željeznicar postao clan prvog razreda Sarajevskog podsaveza. U ovom rangu takmicenja ostaje sve do pocetka Drugog svjetskog rata, tacnije do 1941. godine. Poslije završetka rata, dolazi do reaktiviranja kluba koji odmah nastavlja takmicenje.
U sezoni 1945./46. godine, Željeznicar se takmici u prvenstvu grada Sarajeva i u konkurenciji tri ekipe osvaja prvo mjesto.
Samo godinu dana kasnije, u kvalifikacijama, Željeznicar postaje član Prve savezne lige Jugoslavije. U to vrijeme nastaju veliki problemi, jer se od strane Fiskulturnog saveza BiH vrši pritisak na Željeznicar kako bi svoje igrace ustupio fudbalskom klubu Torpedo. Sedam igraca prelazi u Torpedo i u klubu nastaje kriza.
Od 1947. godine pa u narednih šesnaest godina tim se takmici u prvoj, drugoj, republickoj i podsaveznoj ligi.
Vec od 1962. godine, ekipa postaje stabilan prvoligaš i pocinje stvarati generacije fudbalera koji ce ostvariti najbolje rezultate.
Prvi znacajniji uspjeh na euro-sceni napravljen je u sezoni 1968./69. u Srednjoevropskom kupu. Željeznicar je uspio doci do polufinala a u prethodnim mecevima savladao je ekipu Honveda iz Madarske, potom Banjik dok je u polufinalu izgubio od Union Teplica, ekipe koja je takoder iz bivše cehoslovacke. U prvom susretu u Sarajevu bilo je 1:1 da bi u gostima Željeznicar izgubio sa 2:1.
U sezoni 1970./71. godine, Željeznicar postaje vicešampion bivše Jugoslavije sa 45 bodova. Hajduk je te sezone bio prvak sa 49 bodova. Izlazak na evropsku scenu donio je izuzetno dobre rezultate. Naime, Željeznicar se takmicio u kupu UEFA i uspio je doci do cetvrtfinala. Pobjede nad belgijskim Brižom, italijanskom Bolonjom i škotskim ST. Džonstonom bile su ravne podvigu, ali u cetvrtfinalnom mecu Željeznicar je izgubio od madarskog Ferencvaroša na penale.
Da nisu slucajno ostvarili tako dobre rezultate, kako na medunarodnoj sceni tako i u prvenstvu, fudbaleri Željeznicara pokazuju vec naredne sezone kada postaju šampioni Jugoslavije. U poslednjem kolu te sezone savladan je Partizan u Beogradu sa 4:0. Bilo je to 15. juna 1972. godine, šampionsku generaciju sacinjavali su:Janjuš, D. Kojovic, Becirspahic, Bratic, Katalinski, Hadžiabdic, Jelušic, Jankovic, Bukal, Spreco i Derakovic. Tokom te sezone još su igrali:
S. Kojovic, Hrvat, M. Radovic, Ibrahimovic i Rodic. Trener te sjajne generacije fudbalera bio je Milan Ribar sa pomocnicima Kulovicem i Požegijom. Željeznicar se popeo na sam vrh jugoslovenskog fudbala, a ekipe Partizana, Dinama, Crvene Zvezde, Hajduka dobile su velikog konkurenta.
Teški trenuci u ekipi ponovo nastaju u sezoni 1977./78. godine kada Željeznicar seli u niži rang takmicenja, ali se u narednoj sezoni ponovo vratio u elitno društvo.
Novi veliki uspjeh ostvaruje se 1981. godine kada tim sa Grbavice dolazi do finala kupa bivše države i u finalnom mecu gubi od mostarskog Veleža sa 3:2. Susret se igrao na stadionu Marakana, 24. 05. 1981. godine pred oko 50 000 gledalaca. Oba gola za Željeznicar postigao je Mehmed Baždarevic. U finalu kupa igrali su: Njeguš, Berjan, Lušic, Cilic, Bahtic, Odovic, Paprica, Baždarevic, Nikic, Grabo, Komšic, Saracevic i Vlaški. Na klupi su još bili Arnautovic, Baljic, Ivanovic, ]uric i N. Pehlivanovic.
U Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije nastupa sve do pocetka agresije na BiH, tacnije do 1992. godine. Najveci uspjeh na euro-takmicenju i u svojoj historiji uopšte, Željeznicar ostvaruje u sezoni 1984./85. godine kada se uspijeva plasirati u polufinale kupa UEFA. Tu utakmicu ljubitelji fudbala u bivšoj državi, a posebno navijaci Željeznicara, dugo ce pamtiti. Madarski Videoton je u prvom mecu bio bolji od Željeznicara pobjedivši sa 3:1. U uzvratnom susretu na Grbavici Željeznicar je imao povoljan rezultat sve od 2:0 sve do 90 minute kada igrac Videotona, Cuhaji, postiže pogodak i na taj nacin svom timu obezbjeduje plasman u finale kupa UEFA. Generaciju koja je ostvarila ovaj uspjeh predvodio je najbolji trener sa ovih prostora Ivica Osim a ekipu su sacinjavali: Škrba, Berjan, Baljic, Šabanadžovic, Komšic, Cilic, Bahtic, Curic, Paprica, Baždarevic, Škoro, Mihajlovic, Samardžija i Nikic.
Teške godine po klub bile su, svakako, od 1992. do 1995. godine kada je trajala agresija na našu zemlju, jer se rad ekipe odvijao u izuzetno teškim uslovima, a stadion Grbavica je bio nedostupan za treniranje. Poslije završetka rata u našoj zemlji Željeznicar nastavlja takmicenje u Premijer ligi BiH.
Epitet šampiona ponio je u sezoni 1997./98. godine kada je u finalu play off-a savladao vjecitog rivala, tim Sarajeva sa 1:0, pogotkom Hadisa Zubanovica u poslednjim minutama utakmice. Titula šampiona je osvojena pod dirigentskom palicom Envera Hadžiabdica a u ekipi su igrali: Gušo, Huric, Burek, Pehlivanovic,
Kunic, Bišcevic, Mulaosmanovic, Buljubašic, Fatic, Gredic, S. Žeric, Šopovic, Zubanovic i Vazda. Iste godine ova generacija osvaja još jedan vrijedan trofej, Superkup. Utakmica Superkupa igrala se na stadionu Grbavica ponovo izmedu gradskih rivala Željeznicara i Sarajeva. Željeznicar je te iste godine osvojio prvenstvo, a Sarajevo kup BiH. U tom susretu Željeznicar je slavio ubjedljivu pobjedu od 4:0. Treba svakako naglasiti plasman u finale i polufinale kupa BiH 1997. odnosno 1998./99. godine.
U sezoni 1999./2000. godine, Željeznicar zauzima prvo mjesto na tabeli sa izglednim šansama da ponovo dode do šampionske titule.
U sezoni 1999/2000.g. FK "Željezničar" osvaja titulu KUP-a BiH, kada u finalnoj utakmici na stadionu «Grbavica» pobjeđuje ekipu Slobode iz Tuzle rezultatom 3:1 (Žerić,Muratović,Mekić). Kao osvajač KUP-a BiH, FK "Željezničar" u okviru KUP-A UEFA igra protiv Poljskog protivnika Wisle (0:0 i 3:1) – pa u konačnom rezultatu 3:1 Wisla prolazi dalje.
U sezoni 2000/2001 dolaskom Amara Osima na čelo Stručnog štaba FK "Željezničar" osvaja obje titule. Iz tog perioda pamtiće se i veličanstvena proslava ispred Vječne vatre u Sarajevu. Takođe će se pamtiti i pobjeda u finalu KUP-a BiH nad gradskim rivalom Sarajevom od 3.2, a golove za Željezničar dali su Alihodžić 2 i Muharemović. Te godine se FK "Željezničar" po prvi put kao predstavnik Bosne i Hercegovine kvalifikuje u najelitnije klupsko evropsko takmičenje UEFA Ligu prvaka. U prvom kvalifikacionom krugu Lige prvaka Željezničar igra protiv Levskog iz Bugarske. U prvoj utakmici odigranoj u Sofiji Levski pobjeđuje Željezničar sa 4.0, a u revanš utakmici u Sarajevu bilo je za Levski sasvim dovoljno 0:0 za prolaz u dalje takmičenje. A Željezničar i naredne godine nastavlja sa dominacijom u nacionalnom prvenstvu.
U sezoni 2001/2002 Željezničar je ponovo šampion, a u KUP- u dolazi do finala gdje od gradskog rivala Sarajeva gubi titulu pobjednika KUP-a sa rezultatom od 2:1 u korist Sarajeva, a gol za Željezničar postiže Gredić.
Potom nastupa Željin pohod po Evropi, gdje će ga u nastojanjima da uđe u grupnu fazu takmičenja UEFA Lige prvaka zaustaviti slavni Newcastle iz Engleske

07.04.2006.

Ukljucite se u igru kladionice (besplatno i bez nagrada samo za svoju dusu i prestiz)

Ukljucite se u igru i prognozirajte rezultate idućeg kola BiH Premier Lige; prognozirate rezultate ostavljanjem komentara a parovi su:

TREBINJE: Leotar - Posušje,

MOSTAR: Zrinjski - Jedinstvo,

BIJELJINA: Radnik - Orašje,

ŽEPČE: Žepče - Željezničar,

SARAJEVO: Sarajevo - Sloboda,

ISTOČNO SARAJEVO: Slavija - Čelik,

BANOVIĆI: Budućnost - Modriča Maksima,

ŠIROKI BRIJEG: Široki Brijeg - Travnik.

Ostavljajte komentare sa prognozama (tipovima i rezultatima) pogođen tip=2 boda,rezultat=4boda dvoznak=1bod

07.04.2006.

Vasi prijedlozi:

Sta mislite sta bi bilo dobro napraviti na ovom blogu da se poboljsa?
Evo prijedloga pa odlucite
Navijacke pjesme,navijacke price,vise rezultata (ukljucujuci i druge lige osim BiH)......

07.04.2006.

Predstavljanje KN ULTRAS

KN ULTRAS

Od kada postoji nogomet i sport postoje i navijači. Organizirani navijački pokret seže još od davnih pedesetih godina, kada su navijači Brazilske reprezentacije na utakmicama pravili prave spektakle i pružali veliku potporu svojim igračima na terenu. Nakon toga navijački pokret zahvaća i Englesku, Njemačku, Francusku, a uskoro i bivšu Jugoslaviju.



Prva organizirana navijačka grupa sa područja Jugoslavije bila je grupa navijača Hajduka iz Splita, poznatija pod imenom Torcida, koja je svoje ime dobila po fanatičnim navijačima Brazilske reprezentacije. Torcida svoj prvijenac ima 28.10.1950. godine, kada njihov Hajduk ugošćuje Crvenu Zvezdu iz Beograda, a Hajduk fanatičnim navijanjem svojih navijača uspijeva savladati klub iz Beograda i osvojiti prvo mjesto tadašnje Jugo lige. Nakon te utakmice tadašnja KPJ zabranjuje rad navijača, a osnivači Torcide završavaju po zatvorima, navodno radi rušenja državnog poretka, odnosno raspirivanja nacionalne mržnje.

Nakon toga u bivšoj državi rađaju se mnoge navijačke grupe. U Zagrebu nastaju Purgeri, koji sredinom osamdesetih uzimaju ime Bad Blue Boys, u Beogradu nastaju Grobari, Cigani kasnije Delije, u Rijeci nastaje Armada…

U Bosni i Hercegovini nešto sporije od ostalih republika tadašnje države kreće organizirano navijanje. Navijači se okupljaju u neke organizirane grupe tek u Sarajevu, Mostaru i Zenici, dok ostali gradovi dosta sporo idu za navijačima iz gore spomenutih gradova. U Sarajevu nastaju dvije navijačke grupe i to navijači Željezničara koji uzimaju ime The Maniacs i navijači Sarajeva koji uzimaju ime Horde Zla.

Što se tiče navijačkog pokreta u Mostaru, on kreće početkom osamdesetih godina. Ipak, u starim spisima, odnosno u biografiji HŠK ''Zrinjski'' Mostar, izdanoj 1993. godine, bilježi se godine 1933. u kojoj stoji zabilježeno da je na utakmicu Zrinjskog, koja se odigrala pod reflektorima posuđenih od Mostarskog rudnika došlo preko 500 navijača Zrinjskog iz Širokog brijega i da je nakon te utakmice organizirano veliko slavlje u Kafani ''Bled'' na Balinovcu.

Početkom osamdesetih navijači u Mostaru se organiziraju u više manjih navijačkih grupa što traje sve do početka rata. U tom periodu na stadionu Pod Bijelim brijegom okupljalo se i preko 2000 – 3000 onih najvatrenih navijača, ali s vremena na vrijeme to bi znalo dosta opasti zbog raznoraznih dešavanja kako u samim navijačkim glavama, tako i glavama pojedinih članova Uprave kojima i nije bilo u cilju da opstane organizirano navijanje u Mostaru.

Početkom rata nekih godinu – dvije navijanje u Mostaru gotovo je zamrlo. Početkom 1992. godine u Međugorju se obnavlja rad HŠK ''Zrinjski'', a sa njegovim obnavljanjem, polako se budi i organizirano navijanje u grad na Neretvi. Već 1993. godine u glavama navijača rađa se ideja o pokretanju jedne navijačke grupe koja bi imala cilj organizirati navijanje na utakmicama Zrinjskog. U tijeku te godine rađa se ideja da se oni najžešći navijači Zrinjskog nazovu imenom Ultras, po uzoru na navijačke grupe širom Europe.

Bilo je i nešto protivnika, tom naziva, ali na kraju se to ukorijenilo, tako da se ime Ultras i dana, danas veže za one najžešće fanove Zrinjskog, koji se okupljaju na istočnoj tribini – popularnom Stajanju na utakmicama Zrinjskog.

U travnju 1994. godine napravljen je i Inicijativni odbor Kluba navijača Zrinjskog, Ultras-a'', koji je imao za cilj da u roku od dvije godine organizira Skupštinu navijača. Ipak, što radi ratnih okolnosti, što radi nemara u roku od dvije godine to se nije napravilo. Na utakmice se odlazilo, a Zrinjski je svoje domaće utakmice mahom prijateljske igrao u Imotskom (Republika Hrvatska), odnosno stadion Pecara u Širokom Brijegu.

Godine 1994. u Mostaru je odigrana finalna utakmica za prvaka tadašnje HR H-B u kojoj su se sastali domaćin Zrinjski i ekipa Mladost Dubinta sa Širokog Brijega (današnji NK ''Široki Brijeg''). U dosta zanimljivoj igri navijači nisu uspjeli vidjeti ni jedan pogodak, te je rezultat ostao 0:0. Na toj utakmici skupilo se oko 5000 gledatelja, a onih najžešćih bilo je oko 300 – 400, koji su se smjestili na centralnu zapadnu tribinu. Na toj utakmici po prvi put je i postavljen transparent sa natpisom Ultras. Ta utakmica ostala je znači zapamćena po prvom organiziranom i donekle spontanom okupljanju Ultras-a na utakmicama svog voljenog kluba.

Nakon te utakmice piše se nova povijest organiziranog navijanja u gradu na Neretvi. Već godinu dana kasnije Ultras-i se okupljaju na košarkaškim utakmicama Zrinjskog, a česti su odlasci i na gostujuće terene.

Godine 1997. u hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača održana je i prva Skupština Kluba navijača na kojoj se okupilo preko 400 članova ove navijačke grupe. Nakon te Skupštine jedna od udarnih podgrupa Ultras-a bila je ekipa navijača pod imenom ''Zrinjevci'', koji su bili česti na svim utakmicama koje je Zrinjski igrao. U tom periodu bilježe se brojna gostovanja širom Hercegovine, a odlazi se i u Kiseljak, Vitez, Ramu, Orašje…

Godinu dana kasnije Zrinjski po prvi put pokušava izboriti Europu i to preko Play off za prvaka Bosne i Hercegovine. Plemići se nalaze u grupi zajedno sa Željezničarom i Bosnom iz Visokog, a sve utakmice se igraju na stadionu Koševo u Sarajevu. Slobodno se može reći da su upravo Ultras-i bili oni koji su prvi prešli tadašnju ratnu granicu sa navijačkim obilježjima i došli organizirano u Sarajevo. Na Koševu se pred oko 10000 gledatelja okupilo i oko 50-tak Ultras-a koji su se više nego odlično prikazali, ali ni njihovo gromoglasno navijanje nije pomoglo Zrinjevcima da zabilježe pobjedu. Zrinjski je poražen sa 2:1, a u tadašnjem sastavu Zrinjskog nastupio je i Blaž Baka Slišković, koji je sigurno jedan od najboljih igrača sa prostora bivše Jugoslavije.

Do početka 2000. godine navijači Zrinjskog obilaze sve stadione širom Bosne i Hercegovine na kojima nastupa Zrinjski, a dosta se radi i na xafsingu, da bi tribine stadiona i dvorane izgledale ljepše. Napravljen je i dosta veliki broj barjaka, a baklje i dimne kutije postaju nezaobilazan dekor na utakmicama Plemića.

Godina 2000. ostat će upamćena po prvoj sezoni u kojoj su zajedno nastupili klubovi iz oba saveza (Bošnjačkog i Hrvatskog). Može se reći da je upravo u toj sezoni Zrinjski ostvari veliki uspjeh jer se plasirao po prvi put u jedan Europski Kup. Te godine Zrinjski je savladao Đerzelez Zenicu, te je svojim navijačima popularnim Ultras-ima po prvi put pokloni Europsku utakmicu.

Zrinjski je nastupao u Intertoto Kupu, a za protivnika je imao tadašnju Vastra Frolundu, dosta (ne)poznatu ekipu, predstavnika Švedske. Prva se utakmica igrala u švedskoj, a na njoj je bilo prisutno oko 1500 gledatelja. Zrinjski je tada imao i ogromnu podršku sa tribina. Oko 500 navijača Zrinjskog, mahom iz Švedske i ostalih skandinavskih zemalja pružao je gromoglasno podršku našem klubu. Navijanje je predvodila grupa od nekih 100-tinjak Ultras-a iz Skandinavije i Mostara. Nažalost Zrinjski je u toj prvoj utakmici poražen minimalno sa 1:0, što se ispostavilo, sa svim dovoljno Šveđanima da prođu u slijedeće kolo.

Uzvrat u Mostaru promatralo je preko 7000 gledatelja. Ultras-i su se okupili u dosta velikom broju (oko 2500) na Stajanju, ali ni njihovo gromoglasno navijanje nije pomoglo Plemićima da preskoče ovu prepreku. Krajnji rezultat ovog susreta glasio je 2:1, a radi gola u gostima Vastra Frolunda je nastavila takmičenje.

Narednih godina Ultras-i se okupljaju na gotovo svim utakmicama u kojima nastupa Zrinjski. Odlazi se organizirano na gostovanja u Bihać, Orašje, Tuzlu, Sarajevo, Banja Luku, Trebinje, Istočno Sarajevo, Široki brijeg, Posušje… Na domaćim utakmicama prave se odlične bakljade, koreografije i sve ono što ide u neku standardnu navijačku proceduru.

Godine 2005 Zrinjski po prvi put u povijesti grada na Neretvi donosi titulu prvaka države. Velika fešta po ulicama Mostara traje nekoliko dana, a posljednje kolo prvenstva na utakmici protiv Slavije iz Istočnog Sarajeva, donosi zasigurno jedno od najvećih bakljada u navijačkoj povijesti Bosne i Hercegovine. Na toj utakmici oko cijelog stadiona Ultras-i su zapali preko 400 baklji, prelijepo raspoređenih, a dešavanja sa te utakmice, odnosno bakljada bila je prikazivana u nekoliko navrata i na Eurosportu, vodećoj sportskoj TV kući u Svijetu.

Nakon veličanstvenog trijumfa Zrinjskog u Prvenstvu BiH, slijedilo je iskušenje u Europskoj Ligi prvaka. Za protivnika u prvom predkolu Zrinjski je dobio prvaka Luksemburga, klub pod imenom F91 Dudelange. Na gostovanje u daleki Luksemburg odlazi 100-tinjak Ultras-a, a osim ekipe iz Mostara, podršku Zrinjskom daju i navijači Zrinjskog iz Stuttgarta, Munchena, Dizedorfa… Na žalost svih navijača Zrinjskog već u tom prvo predkolu Zrinjski se oprašta od Europe, ali okreće se Premier ligi i novim iskušenjima koje donosi domaće prvenstvo.


Ultras-i i gradski derbi

Do 2003. godine Mostar je imao gradski derbi. Kažemo imao, jer FK ''Velež'' više nije član najelitnijeg nogometnog takmičenja BiH, tako da se Zrinjski i Velež ne mogu barem u prvenstvu nikako susresti međusobno. Ipak, rješenje je Kup, ali do 2005. godine ova dva kluba se ni u Kupu nisu ni jednom susreli, a odigravanje prijateljskih utakmica između ova dva kluba gotovo da nikom nije na pameti jer se zna da bi navedena utakmica bila svrstana u one utakmice najvećeg rizika, tako da ni jedna strana ne želi riskirati.

Jedini susreti trenutno ove dvije ekipe bilježe se u mlađim uzrastima, a obadva kluba imaju dosta perspektivne mlade igrače, koji će sigurno u skorijoj budućnosti činiti okosnice Zrinjskog odnosno Veleža. Ipak, te susrete mlađih kategorija ne privlači neki veliki broj navijača, tako da one prođe sasvim u nogometnim dešavanjima.

Prvi gradski debi odigran je još nakon Prvog Svjetskog rata, točnije nakon osnivanja FK ''Velež''. Prvu utakmicu slavio je Zrinjski rezultatom 2:1, a tih prvih godina navijači su bili dosta bućni na utakmicama ova dva tima. Svatko je želio biti gazda u gradu, upravo kao i sada, tako da su ove utakmice pohodili navijači u velikom broju obadva kluba.

Sve do početka Drugog Svjetskog rata Zrinjski igra utakmice na svom igralištu, koje se nalazilo preko puta današnjeg Sjevernog logora, a jedan period svog postojanja Zrinjski je koristio i igralište u blizini današnje Stare bolnice u Mostaru, tako da je bio čest organizator turnira, većinom onih gradskih, a čest gost tih turnira bila je upravo ekipa Veleža, koja u tom periodu nije imala svoje nogometno igralište. Te brojne turnir pohodile su brojni navijači oba kluba.

Tako je sve bilo do početka 1941. godine, kada se zamrzava rad Veleža, a Zrinjski svoje utakmice igra u dosta teškim uvjetima. To je utjecalo i na prvi prekid ovog gradskog derbija. Nakon Drugog Svjetskog rata tadašnja KPJ zabranjuje rad HŠK ''Zrinjski'', zato jer je u svom imenu imao slovo H što je značilo Hrvatski, a rad FK ''Velež'' je obnovljeno. Nakon 45. Velež jedan duži period svoje utakmice igrao na stadionu HŠK ''Zrinjski''.

Gradski derbi u periodu od 1945. pa sve do 2000. godine, što znači punih 55 godina nije se igrao. Godine 2000. na stadionu Koševo u Sarajevu organiziran je prvi gradski derbi nakon rata. Pred oko 4000 gledatelja većinom Veleža, bila je i jedna manja grupa Ultras-a, koja se smjestila na Istočnoj tribini stadiona. Krajnji rezultat ovog derbija je bio dosta miroljubiv, a završio je bez pobjednika 2:2. Moramo napomenuti ipak da je Zrinjski u tom prvom derbiju pružio dosta više, a na poluvrijeme se otišlo sa 2:0 za Zrinjski.

Nakon toga odigrano je više gradskih derbija, a Ultras-i su posebice ponosni na gradski derbi odigran 2002. godine, kada je Zrinjski slavi 1:0. Na toj utakmici okupilo se preko 4000 Ultras-a koji su tijekom cijele utakmice odlično navijali, a napravljena je odlična bakljada koja se i dan danas prepričava u navijačkim krugovima grada Mostara.


Ultras-i i huliganizam

Bolest organiziranog navijanja je sigurno huliganizam. Huliganizam je svoje korijene
pustio u Engleskoj, a kasnije je polako zahvatio cijelu Europu, odnosno gotovo cijeli navijački Svijet. Nije poštedio ni Bosnu i Hercegovinu, kao ni navijače Zrinjskog. Zasigurno da je HŠK ''Zrinjski'' jedan od klubova u BiH koji je dao gotovo najviše novca radi ispada njegovih navijača. Ovdje ne smijemo svrstati sve Ultras-e, već jednu manji dio, koji je željan dokazivanja.

I u Ligi HR H-B koja se igrala do 2000. godine, zabilježeno je više incidenata od strane onih najžešćih tifoza Zrinjskog. Najrizičnija utakmica smatrala se sa navijačima Širokog Brijega, a pogotovo je dosta incidenata zabilježeno na košarkaškim utakmicama u tom periodu između Zrinjskog i Širokog. Bilježe se i manji incidenti u Orašju i Gabeli sa lokalnim simpatizerima.

Početkom zajedničke lige česti incidenti bilježe se sa navijačima sarajevskih klubova, a u vrijeme igranja gradskog derbija grad je vladalo opsadno stanje. Ipak taj gradski derbi i zbivanja na njemu su više napuhana i ispolitizirana da i onda kada se ništa ne desi, mediji na sva zvona naprave nekakvu svoju priču. Ipak, Zrinjski je u više navrata plaćao velike kazne radi svojih navijača. Posebice treba izdvojiti huligansko ponašanje Ultras-a na utakmici u Širokom Brijegu 2000. godine, kada su gotovo do temelja srušili južnu tribinu stadiona Pecara.

Osim gore navedenog, dosta prašine diglo je dešavanje na utakmici iste te godine između Zrinjskog i Veleža, kada je sa zadnjim sučevim zviždukom veća grupa utrčala u teren. Neki u želji da skinu dres voljenog kluba sa nekog od igrača, a neki doduše malobrojni da se obračunaju sa igračima Veleža. Srećom pribranost policije, ali i fer odnos pojedinih igrača Zrinjskog, koji su stali u obranu svojih kolega iz Veleža nije došlo do većih i ozbiljnih posljedica.

Česti su i slučajevi dočekivanja pojedinih navijačkih grupa posebice kada se radi o navijačkim grupama iz glavnog grada, koji najčešće zadnjih godina dolaze u pratnji velikog broja policajaca, ali i navijača Veleža, koji često doduše ne organizirano dolaze pomoći navijačkim grupama iz Sarajeva u obračunima sa svojim susjedima Ultras-ima.

Nadamo se da će se ovaj trend huliganizma u gradu na Neretvi smanjiti jer svim je u cilju da naprave spektakl, onaj pravi ugođaj na tribinama, a ne da se krvavih glava vraćaju sa utakmica.


Ultras-i i transparenti

Jačina navijačke grupe zasigurno se najbolje vidi po izgledu samih tribina. Zadnjih godina tribina na kojoj su smješteni Ultras-i izgleda fenomenalno. Razlog leži u ljudima zaduženim za transparente u Klubu navijača ''Ultras-Zrinjski'' Mostar. Sami počeci su bili dosta teški, ali na sreću članovi KN su zasukali rukava i napravili više manjih transparenta dimenzija 2 do 3 metra, koji prelijepo izgledaju postavljeni na ogradi koja dijeli stajanje od terena. Zadnjih par godina gotov svaki kvart Mostara, odnosno svaka podgrupa pravi što ljepši transparent.

Do sada sa lijepim transparentima mogu se pohvaliti Ultrasi iz mostarskih naselja: Balinovac, Vatikan, Omladinska (CHS), Centar 2, Šantićeva, Bakijina Luka…, a ovo bi treba biti i dodatni poziv svim onim koji još nisu napravili transparent, da to što prije učine.

Osim ovih ''kvartovskih'' transparenta dosta lijepe transparente nose i podružnice Ultras-a iz Čitluka, Čapljine… Ipak, ne smijemo da ne napomenemo dosta loš odnos pojedinaca prema svemu ovome. Posebice kada je riječ o bakljadama, pojedinci u više navrata izazvali su bacanjem baklji, uništenje pojedinih dosta lijepih transparenata, a u narednom periodu sigurno da će se dosta pažnje posvetiti upravo tome.



Ultras-i i tribina (stadion)

Na stadionu HŠK ''Zrinjski'', odnosno na tribinama toga stadiona dosta je teško organizirat navijanje. Razlog leži u dosta lošoj i dugoj tribini. Prvi počeci navijanja na utakmicama Zrinjskog vodili su se sa zapadne tribine, ali nakon što se uvidjelo da je dosta teže organizirat navijanje na zapadnoj tribini, prelazi se na istočnu tribinu popularno stajanje. Kapacitet stajanja je nekih 5000 – 5500 mjesta, a tribina je dužine oko 140 metara, a širine nekih 15 metara.

Na tako velikoj i dugoj tribini dosta je teško izvesti neku koreografiju. Dosta je teško i voditi samo navijanje, ali na svu sreću Ultras-i koliko, toliko uspješno rješavaju.

07.04.2006.

Predstavljanje BH Premierligaša (HŠK ZRINJSKI)


HŠK ZRINJSKI

Najstariji klub u BiH osnovan je 1905.godine

Boja kluba je bijela sa crvenom lentom.

Navijači Zrinjskog su ULTRASI


Uspješan rad i rezultati kluba bilježe se do 1914. godine kada mu se zabranjuje rad. Tri naredne godine zamire svaka športska aktivnost u gradu. Tek 1917.godine H.Š.K."ZRINJSKI" Mostar se stapa sa Hrvatskim radničkim omladinskim športskim klubom, koji je postajao pri Hrvatskoj radničkoj zadruzi. Objedinjeni klub dobio je ime"HERCEGOVAC"

II. RAD KLUBA OD 1992. GODINE

Zabrana rada Kluba je trajala punih 47 godina kada je 1992.godine svecano u Međugorju obnovljen rad Hrvatskog športskog Kluba "ZRINJSKI" Mostar. Od obnavljanja rada, u lipnju 1992.godine HŠK "ZRINJSKI" se natjecao u tri različita prvenstva, ali uvijek u najkvalitetnijem rangu koji je u određenom razdoblju postojao.

Sami početak rada obilježile su brojne prijateljske utakmice i turneje, što je bila najbolja promidžba kluba koji je svugdje, a posebno među hrvatskim narodom u Domovini i iseljeništvu, bio rado viđen gost. "Zrinjski" je, osim svih mjesta u HR Herceg-Bosni igrao s velikim brojem momčadi u Republici Hrvatskoj, gostovao je u Kanadi,malonogometna momčad je putovala u Njemačku , a brojne mlađe selekcije su nastupale na poznatim međunarodnim turnirima u BIH ,Hrvatskoj , Italiji , Njemačkoj , Francuskoj i Norveškoj.

Zrinjski je također dao veliki doprinos organiziranju nogometnog saveza Herceg-Bosne i prvog prvenstva 1994. godine , što je ujedno bilo i prvo prvenstvo u BIH uopće nakon rata. U prvom finalu "Zrinjski" je u dva susreta bio slabiji od "Mladosti Dubint" iz Širokog Brijega (0:0 i 0:1) , ali bila je to prava promidžba i uvod u kasniji uspjeh ovdašnjih klubova koje smo, na razlicite nacine poticali i podržavali.

Inace , usedam prvenstava u Ligi NS Herceg-Bosne "Zrinjski" je uglavnom bio u vrhu , a sudjelovao je i u prvom doigravanju s predstavnicima Lige NS BiH, gdje je bio u skupini sa ''Željezničarom" iz Sarajeva i "Bosnom" iz Visokog. Tada je dao veliki doprinos organiziranju završnice u drugoj skupini , u kojoj su na našem stadionu pred do tada rekordnim brojem od 20 000 gledatelja igrali "Široki Brijeg" , "Sarajevo" i "Čelik". Inace ,bili su to prvi susreti klubova iz NS Herceg-Bosne I NS BiH od početka rata.

U natjecanju na razini Lige Federacije BiH i Premijer Lige BIH "Zrinjski" je takodjer stalno sudjelovao i uglavnom igrao znacajnu ulogu , te je izrastao u cijenjen i ugledan klub.Vrijedi izdvojiti i plasman u polu-finale Kupa BiH , gdje je naš klub eliminiran spletom nesretnih okolnosti u obje utakmice , te na kraju zbog samo jednoga promašenoga jedanaesterca. Kada je rijec o medjunarodnim nastupima "Zrinjski" je već jednom igrao u Intertoto kupu i u dvije utakmice eliminiran je zbog manje postignutih golova u gostima od "Vastra Flurunda"(0:1 , 3:2).

Klub je od pocetka rada veliku pozornost poklanjao Omladinskoj školi kroz koju je prošao veliki broj igrača i koju treba zaštiti kako mladi igrači ne bi odlazili iz kluba. mlade selekcije su , takodjer , nastupale na velikom broju turnira , osvajale su titulu prvaka Herceg-Bosne, te plasirale se i u završno natjecanje za prvaka BiH.

Kako bi ostvario željeni i planirani napredak u narednom razdoblju organiziranost , uvjeti za rad , igra i rezultati kluba moraju biti još bolji a kruna svega je bila 2005. godina kada je, najstariji Klub u Bih , slavio 100. obljetnicu osnivanja i kada je momčad osvojila titulu prvaka.


Svjesni smo kako je za ostvarivanje naših ambicioznih planova i ispunjenje želja sve veceg broja navijača Zrinjskog neophodna podrška i pomoć svih grdskih i Županijskih struktura i gospodarstvenika kojima je također u interesu da Mostar ima jakog , utjecajnog i uspješnoga Premijerligaša koji će biti na ponos cijelom gradu i Županiji. Zbog toga vjerujemo kako će se to dogoditi, te kako ćemo svi zajedno doprinijeti da "Zrinjski" kroz organiziranost i ostvarene rezultate bude ponos Mostara i svih Hrvata , kao što je uvijek bio.

06.04.2006.

aaaaa

Ako neko ima neku zanimljivu pricu o svom klubu ili navijackoj skupini nek mi posalje mailom mail je mostar_105@net.hr.

Unaprijed hvala

06.04.2006.

Parovi 25. kola (8. i 9.4.)

TREBINJE: Leotar - Posušje,

MOSTAR: Zrinjski - Jedinstvo,

BIJELJINA: Radnik - Orašje,

ŽEPČE: Žepče - Željezničar,

SARAJEVO: Sarajevo - Sloboda,

ISTOČNO SARAJEVO: Slavija - Čelik,

BANOVIĆI: Budućnost - Modriča Maksima,

ŠIROKI BRIJEG: Široki Brijeg - Travnik.

Ostavljajte komentare sa prognozama (tipovima i rezultatima) pogođen tip=2 boda,rezultat=4boda dvoznak=1bod


Stariji postovi

Nogomet/Fudbal u BiH
<< 07/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


MOJI LINKOVI

PODRŽITE SVOJ LOKALNI KLUB A NE REAL,MILAN,MANCHESTER,INTER....

Sve u vezi bloga i sva pitanja saljite na mail
mostar_105@net.hr

Tabela BiH Premier lige
1. Široki Brijeg 24 16 5 3 30:13 53
2. Sarajevo 24 15 5 4 46:18 50
3. Modriča 24 14 2 8 40:22 44
4. Zrinjski 24 14 2 8 39:21 44
5. Željezničar 24 10 5 9 34:24 35
6. Orašje 24 11 2 11 40:38 35
7. Slavija 24 9 5 10 32:36 32
8. Jedinstvo 24 10 1 13 29:31 31
9. Posušje 24 9 3 12 27:33 30
10. Radnik 24 9 3 12 29:45 30
11. Sloboda 24 8 5 11 24:34 29
12. Budućnost 24 9 1 14 25:36 28
13. Žepče 24 7 7 10 21:32 28
14. Leotar 24 8 3 13 29:39 27
15. Čelik 24 7 5 12 25:38 26
16. Travnik 24 7 4 13 18:32 25

Ljestvica "kladionice"
1.mostar_105 16 bodova (6 pogođenih tipova i 1 rezultat)
2.Kerber 9 bodova (4 pogođena tipa i 1 dvoznak)

Ukljucite se i vi ostali!!!

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
21991

Powered by Blogger.ba